U posljednje vrijeme Švedska se suočava s velikim problemom, s kakvim se mi, nažalost, nećemo suočiti još godinama, ako ne i desetljećima – njihov je sustav prikupljanja komunalnog otpada, iz kojeg zatim proizvode električnu i toplinsku energiju, naprosto, preuspješan! Napravili su, po svemu sudeći, grešku u koracima, izgradivši previše kapaciteta za recikliranje i pretvaranje otpada u energiju, koje ne prate i dovoljne količine »proizvedenog« otpada.
»Švedska ‘proizvodi’ puno manje otpada za termičku obradu nego što ga treba«, obavijestila je svoje sunarodnjake ovih dana Catarina Ostlund, viša savjetnica u Švedskoj agenciji za zaštitu okoliša.
Priznala je kako Švedska ima puno više kapaciteta za preradu otpada u korisnu energiju nego li što ima »goriva«, odnosno otpada za te pogone, no i za to su pametni Šveđani pronašli rješenje.
Nisu, dakako, pozvali narod da stvara više smeća, već su otpad odlučili uvoziti od onih koji ga imaju previše. I to, štoviše, uz obostranu zaradu, budući da su, prvenstveno sa susjednom Norveškom, dogovorili kako će im Norveška plaćati izvoz svog smeća, kojeg se nekako mora riješiti, a onda, u konačnici, uz naknadu koju će joj plaćati Švedska, kod sebe opet zbrinjavati nusprodukte švedskog pretvaranja smeća u energiju.

Mi čekamo zakone

Oko 20 posto proizvedene topline koja na lokalnim razinama grije Šveđane, tamo dolazi upravo iz termičke obrade prikladnog otpada. Samo četiri posto švedskog komunalnog otpada, općenito, završava na odlagalištima otpada. U Hrvatskoj, primjerice, uporabljeno biva samo 20 posto otpada, a veliki ostatak od 80 posto završava, neupotrebljen, na odlagalištima.
Da je smeće zapravo dragocijeno, očito, Hrvatska još nije shvatila. U proceduri donošenja još je uvijek, tako, Zakon o otpadu, koji bi i kod nas, kroz mnogobrojne pravilnike, trebao uvesti tzv. primarnu selekciju otpada, zahvaljujući kojoj bi se na »zelenim otocima« u startu odvajali različiti otpadni materijali, a onda mnogi od njih i reciklirali, spaljivali zbog proizvodnje energije i slično.
Jednako kao i Zakon o zaštiti prirode te Zakon o zaštiti okoliša, i Zakon o otpadu se još finalizira u resornom Ministarstvu zaštite okoliša, makar ih je bivša, smijenjena ministrica Mirela Holy, da nije bilo »gafa« s pismom stranačkom kolegi u HŽ-u, imala namjeru »pustiti« u daljnju proceduru još prije ljeta.

Pametniji su

Pametni su Šveđani svoje pametne zakone odavno zgotovili, pa godinama, spaljujući smeće, proizvode električnu energiju, a vruću vodu koja u toj proizvodnji nastaje pumpaju u cijevi gradskih četvrti i zgrada.
Za primjer, švedski grad Västeras, koji broji stanovnika koliko i, primjerice, Rijeka, oko 130.000, u posebnim kontejnerima po kvartovima prikuplja sav kuhinjski biootpad, koji se zatim u kogeneracijskim postrojenjima pretvara u električnu energiju i toplinu, dovoljnu za cijeli grad.
Budući da su se nedavno suočili s ozbiljnim problemom nedovoljne količine smeća »iz vlastitog dvorišta«, Šveđani su počeli uvoziti tuđe, za početak, 800 tisuća tona iz ostatka Europe, koja ne zna što bi sa vlastitim otpadom.
Najveći im dio dolazi iz Norveške, ali posla će, čini se, biti i za ostatak Europe, zatrpane komunalnim otpadom. »Nadam se da ćemo otpad uvoziti i iz Italije, ili Rumunjske, kao i, primjerice, baltičkih zemalja ili Bugarske – čije najveće količine otpada završavaju na odlagalištima«, poručila je ostatku Europe Ostlund. Možda bi i Hrvatska u ovome trebala »namirisati« svoj interes, pa ako nam Šveđani otpad već nisu spremni platiti, da ga umjesto nas barem zbrinu, i od njega se kasnije griju.