-Procjenjuje se da će cijena električne energije u sljedećih pet godina porasti za pet puta, govori se da ćemo, ako ne generiramo nove proizvodne kapacitete, 2018. imati redukcije. To su procjene, ali ako ima i 50% vjerojatnosti da se one ostvare, bilo kakav napor u smislu izgradnje elektrana u kojima se energija dobiva iz obnovljivih izbora energije je koristan doprinos, kazao je Mladen Perkov iz tvrtke Pro Integris na okruglom stolu na temu „Kako što bolje uklopiti postrojenja obnovljivih izvora energije u prostor i društvo?“.
Negativna iskustva – uzrok nepovjerenja
Okrugli stol održan je u 20. rujna u Karlovcu u sklopu projekta „Moja energetska politika” kojeg provode udruge Zvono uz Kupu (Zamršje – Rečica), „Eko-Zadar“ (Zadar), Press centar za okoliš (Osijek), Astronomsko društvo Višnjan (Višnjan) i Društvo za oblikovanje održivog razvoja – DOOR (Zagreb). Riječ je o trećem okrugom stolu, nakon onih održanih u Zadru i Rijeci, čiji je cilj predstaviti različita stajališta i problematiku uklapanja novih postrojenja obnovljivih izvora energije (OIE) u okoliš i lokalne zajednice s naglaskom na pronalaženje zajedničkih interesa kako bi se izbjegli sve češći NIMBY („ne u mom dvorištu“) slučajevi i postigao održivi razvoj lokalne zajednice baziran na obnovljivim izvorima energije. Iako je središnja tema karlovačkog okruglog stola bila vezana uz izgradnju hidroelektrana, prikladan uvod u raspravu dao je Karlo Rajić iz Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske. Regionalna agencija je, naime, za Grad Ozalj pripremila prijavu projekta izgradnje toplane koja kao pogonsko gorivo koristi sječku za financiranje sredstvima IPARD-a. Riječ je o toplani iz koje bi se opskrbljivalo desetak javnih zgrada u centru Ozlja, no na javnom predstavljanju projekta građani su, naveo je Rajić, pokazali otpor zbog smještaja kotlovnice u blizini dječjeg vrtića.
-Bili smo iznenađeni nepovjerenjem građana u to da izgradnja toplane može biti zeleni projekt i njihovom negativnom reakcijom. U suradnji s Gradom organizirali smo stručnu ekskurziju za građane u tri slovenske općine gdje ovakvi objekti već godinama uspješno rade gdje su obišli lokacije objekata i razgovarali i s korisnicima grijanja, ispričao je Rajić.
Ozaljski primjer pokazao je, jednako kao i rasprava tijekom dvosatnog okruglog stola, kako je upravo izostanak uključivanja građana u odlučivanje o lokaciji i vrsti postrojenja za proizvodnju električne energije glavni razlog nepovjerenja građana prema izgradnji elektroenergetskih postrojenja. Ovome u značajnoj mjeri doprinose ranija iskustva s realizacijom projekata koji ne zadovoljavaju kriterije očuvanja prirode i okoliša i ne donose korist lokalnoj zajednici kakvim je u raspravi niz puta ocijenjen projekt HE Lešće na Dobri.
Obnovljivo nije nužno održivo
– Istraživanje javnog mnijenja vezano uz karlovačke rijeke pokazalo je kako su Karlovčani jako vezani uz Koranu i Kupu i jako osjetljivi na to što se na njima planira raditi. Zato je potrebno uključiti javnost u ranoj fazi. Rijeke su im važne za odmor, sport i rekreaciju, smatraju da su nedovoljno korištene u svrhu turizma, a najmanje žele korištenje rijeka za dobivanje električne energije. Svjesni smo da je HE Lešće promašen projekt i zato građani pušu i na hladno. Postoji negativna percepcija građana, treba raditi distinkciju između mikro, malih i velikih hidroelektrana, ali i voditi računa o kumulativnom efektu malih hidroelektrana na nekom području o čemu izostaje razgovor u Hrvatskoj, rekao je Denis Frančiškovič iz Ekološkog društva Pan iz Karlovca.
Ekološko društvo Pan je, naime, tijekom godine dana provođenja projekta, čiji je cilj bila izrada Lokalne agende za upravljanje i zaštitu karlovačkih rijeka, u istraživanje javnog mnijenja uključilo 551 osobu, ali i gospodarske subjekte.
-Razgovaramo o obnovljivim izvorima energije, ali trebamo razgovarati o održivim izvorima energije, upozorila je Irma Popović Dujmović iz WWF-a Mediteran.
– Hidroenergija ima reputaciju čiste energije i hidroelektrane se promoviraju se kao višenamjenska postrojenja i kao zgodan izvor osiguravanja energetske neovisnosti. Hidroenergija je obnovljiva, potencijalno može biti i održiva, ali je činjenica, bez obzira radi li se o malim ili velikim postrojenjima, da predstavlja prijetnju vodenim ekosustavima. Hrvatska obiluje ekosustavima bogatim biološkom raznolikošću. Svaka naša krška rijeka ima svoje endeme u ribljim vrstama ili rakušcima. U Hrvatskoj se smatra da je iskorišteno 65 % hidrološkog potencijala, iako ta brojka varira s obzirom na to tko ju prezentira. Stav WWF-a je da proizvodnja energije može biti održiva do 2050. i hidroenergija jest dio toga, ali broj postrojenja mora biti ograničen, jer obnovljivo nije automatski i održivo, a održivost uključuje procjenu stvarne potrebe za energijom i promjenu navika potrošnje, istaknula je Popović Dujmović navodeći kako WWF za područje dinarskog luka izrađuje mapu takozvanih „no go“ područja koja ne bi smjela biti u planovima za izgradnju hidroelektrana.
-Informacije o projektima moraju biti javno dostupne. Potrebno je mehanizam rada postrojenja prilagoditi rijeci kako bi se smanjio utjecaj na vodotok i živi svijet, a svi dijelovi društva, uključujući nizvodne korisnike servisa ekosustava moraju imati koristi od tog projekta, zaključila je Popović Dujmović.
Potencijali malih hidroelektrana
Okruglom stolu održanom u prostorijama Obrtničke komore Karlovačke županije prethodilo je predstavljanje potencijala obnovljivih izvora energije (OIE) u Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji. Riječ je o rezultatima istraživanja provedenog od strane tima stručnjaka iz Energetskog instituta Hrvoje Požar u sklopu projekta „REPAM – Javno zagovaranje i praćenje politika vezanih za obnovljive izvore energije“. Ukupne potencijale dobivanja energije iz OIE predstavila je Željka Fištrek, o potencijalima geotermalnih izvora govorila je Sanja Živković, a o potencijalima malih hidroelektrana Nikola Matijašević.
-U Nacionalnom energetskom programu izgradnje malih hidroelektrana (MAHE) izdvojeno je 49 lokacija poteza korištenja s najizglednijim mogućnostima realizacije projekta, kazao je Nikola Matijašević navodeći kako se, imajući u vidu nepotpunost dosadašnjih istraživanja, procjenjuje da u Hrvatskoj postoji mogućnost izgradnje ukupno oko 100 MW malih hidroelektrana pri čemu se malom hidroelektranom definira hidroenergetski objekt električne snage do 10 MW. Govoreći o potencijalima u Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji Matijašević je rekao kako u razvojnim planovima HEP-a nema potencijalnih projekata malih hidroelektrana u rasponu snaga 5 do 10 MW na području ni jedne od tri županije. Također je kazao kako na području Karlovačke županije postoji tehnički iskoristivi potencijal projekata malih hidroelektrana čija bi moguća godišnja proizvodnja iznosila 322,7 GWh. Napomenuo je pri tom kako ova brojka prikazuje tehničke mogućnosti korištenja vodotoka, a ne i ekološku razinu prihvatljivog potencijala koji se jednoznačno utvrđuje u postupku procjene utjecaja na okoliš.
Naglašavajući kako tehnički iskoristivi potencijal ne znači automatski i realno ostvariv potencijal, osobito imajući u vidu da se podaci temelje na projektnim rješenjima od prije tridesetak godina, te da u obzir nije uzet biološki minimum, Matijašević je kazao kako tehnički iskoristivi potencijal za vodotoke s definiranim potezima korištenja na području Karlovačke županije iznosi 2.258,30 MWh/god., dok za Zagrebačku županiju iznosi 6.230,4 MWh/god. Za Sisačko-moslovačku županiju nisu izdvojeni vodotoci na kojima je definiran tehnički iskoristivi potencijal. Govoreći o bruto energetskom potencijalu vodotoka sa skromnijim mogućnostima energetskog korištenja iznio je kako na području Zagrebačke županije taj potencijal iznosi 33,65 GWh7god., na području Sisačko-moslovačke 35,27 GWh/god., a na području Karlovačke županije 24,37 GWh/god.
Šumska biomasa – značajni potencijal
Teorijski potencijal proizvodnje bioplina iz goveđeg stajskog gnojiva je najznačajniji je u Zagrebačkoj županiji gdje prelazi 160.000 MW/h godišnje, dok je u Sisačko-moslovačkoj nešto ispod 140.000 MW/h godišnje, a u Karlovačkoj 80.000 MW/h godišnje. Pri tom bi, kako je napomenula Željka Fištrek, bilo nužno provesti detaljnu analizu koja bi trebala pokazati mogu li potencijali proizvodnje bioplina iz stajskog gnojiva osigurati financijsku održivost izgradnje bioplinskih postrojenja, osobito s obzirom da je kod izračuna teorijskog potencijala pretpostavljeno iskorištavanje ukupne količine stajskog gnojiva koje nastaje na farmama. Najbolji teorijski potencijal iskorištavanja otpada iz klaonica je u Zagrebačkoj županiji gdje iznosi oko 110.000 MWh/god., dok Sisačko-moslovačka županija prednjački kad je u pitanju proizvodnja energije iz ostataka drvne industrije pri čemu teorijski potencijal iznosi oko 70.000 MWh/god. Teorijski potencijal iskorištavanja biorazgradive komponente komunalnog otpada u Zagrebačkoj i Sisačko-moslovačkoj županiji iznosi nešto ispod 20.000 MWh/god., dok je u Karlovačkoj upola manji. Kad je u pitanju šumska biomasa, sve tri županije, u usporedbi s ostalim dijelovima Hrvatske, pokazuju značajne potencijale, pri čemu prednjači Sisačko-moslavačka županija gdje teorijski energetski potencijal dostiže gotovo 900.000 MWh/god. Zanimljivo je pri tom napomenuti kako bi se korištenjem Sunčeve energije u sve tri županije moglo zadovoljiti 70% potreba za toplom vodom.
Geotermalni potencijali
-Procijenjeni potencijal geotermalne energije za Hrvatsku je 812 MW toplinske i 45,8 električne, istaknula je Sanja Živković predstavljajući kartu ležišta geotermalnih voda u Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji.
-Iako je u Karlovačkoj županiji krški reljef ograničavajući faktor za zadržavanje tih voda, upravo ovdje u ležištu Rečice imamo najviše temperature geotermalnih voda. Izmjereno je 140°C na dubini od oko 1.500 metara, a na ušću bušotine oko 90°C, rekla je Živković.
Za razliku od Rečice koja je zbog visoke temperature pogodna za proizvodnju električne energije, niskotemperaturna ležišta, smještena u Sisačko-moslovačkoj i u Zagrebačkoj županiji, iako se ne mogu koristiti za proizvodnju električne energije, iskoristiva su za zagrijavanje u industrijskim procesima, za grijanje staklenika ili ribnjaka, za grijanje i hlađenje prostora, a mogu poslužiti i za otapanje snijega na pločnicima.
