Fosilnih je goriva sve manje i dugoročno ćemo raspolagati s onoliko energije koliko ćemo moći proizvesti iz lokalnih izvora, prvenstveno iz obnovljivih izvora energije, te stoga treba podržati komunalne elektrane u vlasništvu lokalnih zajednica, malih dioničara i zadruga. Potrebno je poticati institucije i zainteresirane subjekte na udruživanje i dogovore oko najvažnijih pitanja vezanih uz obnovljive izvore energije (OIE) po uzoru na primjere uspješne prakse i razvoja iz EU-a. Zakonsku zabranu gradnje vjetroelektrana na otocima treba promijeniti na način da se napravi razlika između velikih vjetrogeneratora do nekoliko MW snage i malih vjetroturbina do nekoliko kW snage. Pri planiranju i izboru lokacija vjetroelektrana potrebno je na vrijeme procijeniti utjecaj na okoliš – floru, faunu i prostor, i u obzir uzeti visoke kriterije zaštite okoliša, prvenstveno staništa ptica i šišmiša, kako bi se zaštitile autohtone vrste i osigurala održivost ekosustava. Imajući u vidu kumulativan utjecaj na okoliš većeg broja elektrana, preporuča se na državnoj razni izrada strateške procjene utjecaja na okoliš svih lokacija potencijalno povoljnih za izgradnju vjetroelektrana. Paralelno s tim nužno je više iskorištavati sunčevu energiju za grijanje potrošne tople vode. Ovo su zaključci s okruglog stola na temu „Kako što bolje uklopiti postrojenja obnovljivih izvora energije u prostor i društvo?“ održanog u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke u srijedu 13. lipnja 2012. na kojem je kao veliki problem istaknuta neusklađenost prostornih planova koji predviđaju postavljanje postrojenja obnovljivih izvora energije (OIE), pa tako i vjetroelektrana, i kvota na razini Hrvatske koje ograničavaju razvoj OIE, kao i broja prijavljenih projekata vjetroelektrana u registru OIEKPP Ministarstva gospodarstva. S obzirom na predstavljene potencijale OIE u Primorsko-goransko, Ličko-senjskoj i Istarskoj županiji, najviše se diskutiralo o uporabi energije sunca, vjetra i biomase.
Minimalizirati štetni utjecaj
Argumentirajući potrebu izrade studija iz kojih bi bio razvidan kumulativni efekt ukupnog broja planiranih, a ne samo postojećih vjetroelektrana na nekom području, biologinja Mirna Mazija iz Instituta za primijenjenu ekologiju OIKON d.o.o. upozorila je kako su šišmiši još više od ptica u opasnosti od stradavanja u trenutku kada se vjetroturbina nađe na njihovoj ruti leta. Napomenula je i kako uz buku, zasjenjenje i promjenu vizualnog identiteta prostora, vjetroelektrane za sobom povlače i izgradnju pristupnih cesta čime se također utječe na promjene u staništima biljnog i životinjskog svijeta.
-To ne znači da treba biti protiv izgradnje vjetroelektrana, već da je potrebno koristiti se suvremenim metodama koje omogućuju minimalizaciju štetnog utjecaja, naglasila je Mazija iznoseći podatak kako je u EU 2009. godine, proizvodnjom električne energije iz vjetra, izbjegnuto ispuštanje 160 milijuna tona CO2 što je ekvivalentno smanjenju automobilskog prometa za 25%.
Osigirati izravnu korist lokalnom stanovništvu
Zoran Skala iz Zavoda za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije naveo je kako je u novom županijskom Prostornom planu predviđeno 14 lokacija za velike vjetroelektrane i 25 za male komunalne vjetroelektrane.
-Ideja vodilja bila je da se lokalno stanovništvo u ovo uključi svojim kapitalom i tako ima izravnu korist što će smanjiti „NIMBY efekt“, to jest otpor lokalnih zajednica, kazao je Skala.
Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije objavio je i priručnik namijenjen lokalnim upravama u planiranju dostizanja energetske samodostatnosti u postkarbonskom razdoblju. Riječ je o priručniku naziva „Postkarbonski gradovi: Planiranje za doba energetske i klimatske neizvjesnosti“ koji je prijevod publikacije objavljenje od strane kalifornijskog Post Crabon Instituite.
-Proizvodnja nafte stagnira od 2006. a to će se uskoro dogoditi i u slučaju plina i ugljena. Moramo početi raditi planove za opskrbu energijom u postkarbonskom vremenu jer će fosilnih goriva biti dostupno sve manje i bit će sve skuplja. Dugoročno ćemo imati onoliko energije koliko je budemo mogli proizvesti iz obnovljivih izvora energije, poručio je Skala dok je Nikola Karadža iz Energetskog instituta Hrvoje Požar podsjetio kako Hrvatska svake godine bilježi povećanje potrošnje energije od 2% čime se, s obzirom da izostaje izgradnja novih elektrana, razina energetske samodostatnosti iz godine u godinu smanjuje.
-Njemačka je već prije dvije godine već imala 24 GW instalirane snage u fotonaponu čime je premašila ciljeve za 2020. Talijanska regija Puglia je u samo jednoj godini instalirala 1,2 GW fotonapona, a Hrvatska je tek sad dostigla 1 MW instalirane snage iz fotonapona, rekao je Darko Jadras direktor Regionalne Energetske Agencije (REA) Kvarner d.o.o.
Energetska zadruga Kvarner
Pozitivan primjer lokalnog djelovanja predstavio je Zdenko Kirinčić iz komunalne tvrtke Ponikve d.o.o., a riječ je o osnivanu energetske zadruge u sklopu inicijative „Energetski neovisan Krk“ koja se proširila i izvan otoka.
-Energetska zadruga za područje Kvarnera već sad ima 20 osnivača, a planiramo broj zadrugara koji neće prijeći 150 ili 200. Cilj zadruge je zajedničkim nastupom omogućiti jeftiniju nabavu opreme i usluga kao i olakšati ishodovanje potrebnih dokumenata za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača energije, rekao je Kirinčić.
Zadrugari bi na krovovima svojih objekata proizvodili električnu energiju iz fotonapona.
Okrugli stol kao i predstavljanje potencijala obnovljivih izvora energije (OIE) u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji, s posebnim naglaskom na potencijale vjetra i biomase održan je u sklopu projekta „REPAM – Javno zagovaranje i praćenje politika vezanih za obnovljive izvore energije“ kojeg provode Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) iz Zagreba, udruga Focus iz Ljubljane i Energetski institut Hrvoje Požar, te projekta „Moja energetska politika“ kojeg, uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, provode DOOR, Press centar za okoliš iz Osijeka, „Eko-Zadar“, Zvono uz Kupu iz Karlovca i Astronomsko društvo Višnjan. Istraživanja potencijala OIE provedena su od strane tima stručnjaka iz Energetskog instituta Hrvoje Požar.
Potencijali županija
Napominjući kako u Hrvatskoj nedostaju osnovne podloge na temelju kojih bi se donosile procjene o potencijalima dobivanja električne energije iz vjetra, Nikola Karadža iz EIHP-a je kazao kako raspoloživi tehnički potencijal proizvodnih pogona, kad je u pitanju dobivanje električne energije iz vjetra, u Istarskoj županiji iznosi 145 MW, u Primorskoj-goranskoj 342 MW, a u Ličko-senjskoj 250 MW pri čemu, po podacima iz Registra OIEKPP-a, u Istarskoj županiji kroz projekte u različitim fazama dovršenosti iznos zahtijevane snage iznosi 197 MW, u Primorsko-goranskoj 342, a u Ličko-senjskoj 624, što je znatno iznad potencijala.
-Do 2020. Hrvatska bi u vjetroelektranama trebala imati 1.200 MW instalirane snage, a trenutno u pogonu imamo osam vjetroelektrana instalirane snage 131 MW, istaknuo je Karadža.
Kad je u pitanju proizvodnja električne energije iz fotonaponskih sustava, Istarska županija po kilovatu instalirane snage ima potencijal između 1.000 i 1.200 kWh, Primorsko-goranska između 950 i 1.250 kWh, a Ličko senjska u rasponu od 950 do 1.200 kWH, dok je moguća godišnja proizvodnja u malim hidroelektranama, onima ispod 10 MW instalirane snage, u Primorsko-goranskoj županiji procijenjena na oko 167 GWh, u Ličko–senjskoj na 53 GWh, a u Istarskoj na 12 GWh.
-Zbog klimatoloških uvjeta i ograničenog prostora za uzgoj kultura pogodnih za proizvodnju biogoriva u ove tri županije se ne preporučuje proizvodnja biogoriva, a detaljnija analiza bi trebala pokazati postoje li potencijali za financijski održivu proizvodnju bioplina iz stajskog gnojiva, kazala je Željka Fištrek iz Energetskog instituta Hrvoje Požar napominjući kako se, kao na potencijalno isplative izvore, treba fokusirati na biorazgradivu komponentu komunalnog otpada što vrijedi za sve tri županije pri čemu Istarska županija treba razmotriti i mogućnosti dobivanja energije i iz klaoničkog otpada, dok u Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj najznačajniji potencijal predstavlja otpad iz drvne industrije. U Ličko-senjskoj županiji potrebno je, pri tom, istražiti i potencijale dobivanja električne energije iz goveđeg gnoja.
