Štetnici su različite vrste organizama koje mogu prouzročiti značajnu štetu na usjevima. Najčešći štetnici su insekti, grinje, gusjenice, nematode i puževi te razne gljivice, bakterije i virusi koji uzrokuju bolesti.
Prirodna kontrola šetnih organizama je neophodna radi smanjenja zagađenja okoliša i negativnog utjecaja koje kemijska sredstva zaštite imaju na ne-ciljane vrste (uključujući ljude) te kvalitetu vode i tla.
U ekološkom pristupu poljoprivrednoj proizvodnji je važno osloniti se na preventivne, mehaničke, fizičke i biološke mjere kako bi se populacije štetnih organizama kontrolirale i održale unutar prihvatljivih granica.
Nekemijske mjere suzbijanja štetnih organizama uključuju:
- preventivne mjere poput izbora kvalitetnog sjemena i sadnog materijala, rotacije usjeva, sadnje mješovitih kultura, sjetve lovnih biljaka (biljaka koje privlače štetnike), briga o tlu (povećanje organske tvari tla) i sl.,
- mehaničke mjere kao što su npr. prepreke, zaštitne mreže, skupljanje i izravno uništavanje štetnika, malčiranje i dr.,
- fizičke mjere kao npr. korištenje lovnih lampi, repelenata, feromonskih klopki ili regulacija vlažnosti, temperature i sl.), te
- biološke mjere – očuvanje i privlačenje prirodnih neprijatelja štetnih organizama kroz unapređenje i stvaranje prikladnih staništa te primjena biopesticida (npr. makro- i mikrobiološki agensi, botanički pripravci i dr.).
Korisni insekti i biljke
Biološke mjere usmjerene su primarno na korisne insekte koji napadaju štetne insekte. Insekti imaju mnoge vrijedne uloge u našem okolišu. Iako obično obraćamo pozornost na štetnike, velika većina insekata radi u našu korist, a ne protiv nas. Insekti pomažu u razgradnji biljnih i životinjskih ostataka i recikliraju hranjive tvari, doprinose kvaliteti tla, omogućuju oprašivanje, napadaju štetnike na usjevima te su hrana pticama i drugim divljim životinjama.
Najbrojniji štetni insekti su lisne i štitaste uši, lisne buhe, štitasti moljci, tripsi, gusjenice, skakavci te neki kornjaši, ličinke muha i stjenice.
Korisni insekti uključuju predatorske i parazitske vrste i neke neinsektne vrste člankonožaca poput predatorskih paukova. Najčešći korisni insekti su:
- bubamare (Coccinellidae) – predatori lisnih i štitastih ušiju te grinja,
- mrežokrilci (Neuroptera) – ličinke se hrane raznim štetnicima kao što je krumpirova zlatica, lisne uši, štitasti moljci, tripsi te jajima leptira, kornjaša i sl.,
- muhe lebdjelice (Syrphidae) – ličinke su predatori lisnih ušiju,
- parazitske osice – visoko specijalizirane za određene vrste štetnika, različite vrste osica polažu jaja unutar ili na štetne insekte te se razvijaju unutar domaćina, na kraju ga ubijajući,
- vretenca (Odonata) – i ličinke i odrasle jedinke su veliki grabežljivci,
- bogomoljke (Mantodea) – grabežljivci raznih insekata i manjih životinja,
- trčci (Carabidae) – predatorske vrste trčaka se hrane insektima kao što su puževi, gusjenice, krumpirova zlatica, žičnjaci, grčice hrušta i dr. u različitim stadijima razvoja, a često i sjemenkama korova,
- predatorske stjenice (Reduviidae) – jedu gotovo sve kukce, i dr.
Kako bi pružili usluge biološke kontrole, korisni insekti trebaju stabilno stanište koje im može osigurati plijen, dodatnu hranu te zaklon. Klimatske promjene i konvencionalna poljoprivreda narušavaju ravnotežu između korisnih i štetnih insekata, stoga je od iznimne važnosti unaprijediti ili stvoriti prikladna staništa za korisne insekte sadnjom biljaka koje ih privlače i hrane na barem 5-10% površine vrta ili polja, kao i stvaranjem zaklona ili nastambi (npr. nakupine lišća, granja, slame na tlu ili kućice za leteće kukce i sl.).
Trčci se ubrajaju u najvažnije neprijatelje štetnika u tlu, a utječu i na brojne fizikalno-kemijske procese tla. Stoga se smatraju važnim bioindikatorima – pokazateljima kvalitete tla. No, vrlo su osjetljivi na promjene u staništu poput načina obrade tla zato je važno primjenjivati reduciranu obradu tla i ne koristiti kemijska sredstva za zaštitu bilja. Privlače ih staništa s vlažnijim tlom, prisutnost organskih ostataka na tlu, skrovite lokacije ispod drvenih panjeva, kamenja i sl. te živice, grmlje, zatravljenost tj. raznolikost biljnih kultura.
Uspostavom cvjetnih gredica možemo povećati brojnost i raznolikost predatorskih i parazitnih vrsta. Neke od korisnih jednogodišnjih cvjetnih vrsta su: borač (Borago officinalis), suncokret (Helianthus sp.), uresnica (Cosmos sp.), kadifica (Tagetes sp.), neven (Calendula sp.), cinija (Zinnia sp.), lijepa kata (Callistephus chinensis). Primjer višegodišnjih cvjetnih vrsta su: gailardija (Gaillardia sp.), ehinaceja (Echinacea sp.), stolisnik (Achillea sp.).
Korisni insekti, kao što su mrežokrilci, uvelike ovise o autohtonim biljkama, posebno o divljem cvijeću, kako bi se prehranili u odrasloj fazi i stvarali nove generacije. Poljoprivredne kulture same po sebi nisu dovoljne za održavanje njihovih populacija.
Repelentne biljke odbijaju štetne organizme od glavnih usjeva oslobađanjem hlapljivih organskih spojeva (fitoncidi). Primjer su kadifice (Tagetes sp.) koje ubijaju biljno-parazitske nematode u tlu otpuštanjem terpenoidnih spojeva iz svojeg korijenja, zatim uljana repica (Brassica napus) koja isparavanjem ulja iz cvjetova bogatih sumporom umanjuje napad bolesti poput pepelnice te češnjak (Allium sativum) koji sadrži spoj alicin koji se otpušta pri oštećenju tkiva, a čiji karakterističan miris češnjaka ima odvraćajući učinak za insekte (tjera zlatice, lisne uši, žiške, grinje i mrkvinu muhu) ili bosiljak (Ocimum basilicum) koji sadrži eterična ulja koja imaju antibakterijska, antimikrobna, antifungalna i repelentna svojstva te dr.
Lovne biljke se koriste kako bi privukle štetne organizme i na taj način zaštitile biljne kulture koje želimo uzgajati. One nisu cilj uzgoja. Primjerice, mnoge cvjetnice, loboda (Chenopodium sp.), dragoljub (Tropaeolum majus), kamilica (Matricaria chamomilla) i sl. privlače lisne uši. Sadnja bosiljka (Ocimum basilicum) i nevena (Calendula officinalis) oko usjeva češnjaka može poslužiti za privlačenje tripsa. Štetnici privučeni na ove biljke privući će i korisne insekte kojima služe kao hrana.
Sadnjom bilja koje istovremeno privlači i ptice svojim sjemenom ili plodovima (npr. suncokret) mogu se suzbiti mnogi kukci jer služe kao hrana pticama.
Još neke biljne vrste korisne za privlačenje insekata su: djeteline (Trifolium sp.), lucerna (Medicago sativa), esparzete (Onobrychis sp.), smiljkite (Lotus sp.), gorušica (Sinapis alba), facelija (Phacelia tanacetifolia), heljda (Fagopyrum esculentum), saredela (Ornithopus sativus), lan (Linaceae sp.), kim (Carum sp.), anis (Pimpinella anisum), komorač (Foeniculum sp.), sljez (Malva sp.), korijander (Coriandrum sativum) i dr.
Uzgojem mješovitih usjeva (uzgoj dva ili više usjeva zajedno bez posebnog rasporeda redova) te rotacijom usjeva (uzgoj različitih vrsta biljaka na istom području u različitim sezonama ili godinama) sprječava se nakupljanje biljnih bolesti i štetočina u tlu.
Biopesticidi
Kao sredstvo zaštite od štetnih organizama koriste se biopesticidi. Pojam obuhvaća biološke tvari ili organizme koji odbijaju, oštećuju ili ubijaju organizme koji se smatraju štetnima, a proizvode se od biljaka, bakterija, gljiva, nematoda i dr.
Botanički preprati za zaštitu bilja temelje se na kemijskim spojevima koje biljke stvaraju u obrambene svrhe. Mnogi od nastalih spojeva djeluju na jačanje otpornosti biljaka na koje se primjenjuju, više negoli direktno na štetnike. No postoje i biljni spojevi koji imaju visoko toksično djelovanje na organizme (npr. piretrin – ekstrakt biljke dalmatinskog buhača) te se moraju upotrebljavati ciljano kako ne bi naštetili i korisnim organizmima. Neki spojevi odbijaju organizme od ishrane (npr. azadirahtin – ekstrakt sjemena biljke neem, koji ujedno djeluje i kao regulator rasta i razvoja ) ili generalno odbijajuće (npr. alicin iz češnjaka svojim mirisom).
Uradi-sam botanički preparati izrađuju se kao biljni čajevi (prelijevanje svježe ili suhe biljke uzavrelom vodom te procjeđivanje nakon 10-15 min), biljne juhe (namakanje biljnog materijala kroz 24 h te lagano prokuhavanje), biljni ekstrakti (namakanje svježeg ili suhog dijela biljke u hladnoj vodi kroz nekoliko sati, najviše 24 h kako ne bi došlo do fermentacijskih procesa) te fermentirani biljni pripravci (fermentacija biljnog materijala uz pomoć bakterija mliječno-kiselog vrenja). Neki biljni pripravci ujedno djeluju i kao gnojivo te ojačivači bilja (npr. kopriva).
Biljke koje se najčešće koriste protiv štetnika su: kopriva, hrastov list, pelin, buhač, kamilica, bosiljak, ljute papričice i dr.
Biljke koje djeluju protiv uzročnika biljnih bolesti su: preslica, češnjak, luk, brezin list, paprat i dr.
Na hrvatskom tržištu registrirana su dva botanička preparata – insekticid na bazi azadirahtina te piretrina.
Preparati na bazi mikroorganizama uzrokuju bolesti štetnim organizmima, a izrađuju se od korisnih bakterija i entomopatogenih gljiva, kao i metabolita koje proizvode bakterije i gljive, te entomopatogenih virusa i nematoda.
Mnogi preparati su već prisutni na tržištu. Primjerice, preparati na bazi bakterije Bacillus thuringiensis koji su vrlo rašireni i učinkoviti u suzbijanu štetnih stadija leptira, dvokrilaca, kornjaša, opnokrilaca i nematoda. Bakterija B.thuringiensis proizvodi endotoksine (kristalne proteine) koji imaju insekticidno djelovanje – konzumacijom toksina sprečava se daljnja ishrana insekata. Sama bakterija je prirodno prisutna u tlu, na površini listova, u izmetu životinja i vodenim staništima i sl. Preparati na bazi gljivica iz roda Trichoderma sp. također su zastupljeni te vrlo učinkoviti protiv brojnih gljivičnih patogena, kao i u kontroli nekih bakterija i virusa, pa čak i korova. Istovremeno, Trichoderma povećava otpornost biljke na stres i stimulira rast, a potiču i na razgradnju mrtve organske tvari čime biljka brže dolazi do nutrijenata.
Preuzmite letak: Obrana od stetnika i bolesti na prirodan nacin
Sadržaj letka isključiva je odgovornost udruge „Eko-Zadar“.
Projekt AgroAgora u ukupnom iznosu od 10.500,00 EUR financira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
