Hrvatska ima mnogo veće potencijale za razvoj ekološke poljoprivrede, kao zemlja bez teške industrije, od razvijenijih europskih država, no usprkos tome eko poljoprivreda danas kod nas pokriva svega 2,45 posto poljoprivrednih površina. U brojkama, 2014. godine broj eko poljoprivrednih gospodarstva iznosio je oko 1.600, ili (podaci za 2012. godinu) 31.903,5 hektara, informirao je okupljene mr. sc. Hrvoje Klarić, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik u Savjetodavnoj službi Zadarske županije, na predavanju “Zašto ekološka poljoprivreda”, u organizaciji udruge „Eko-Zadar”.
Predavanje je održano u Gradskoj knjižnici Zadar, u sklopu projekta “Zelena transformacija”, a prisutni su imali prilike čuti kakve su razlike između ekološke, konvencionalne, GMO i integrirane poljoprivrede, kako zakon regulira ta područja, kako se zadnjih tridesetak godina razvijala eko poljoprivreda, kakav pristup eko poljoprivredi imaju razvijene europske zemlje, a kakav Hrvatska, zašto je eko poljoprivreda tako slabo zastupljena kod nas i što napraviti.
Bilo je riječi o raznim aspektima vezanim za eko poljoprivredu i proizvodnju hrane, a o tome koliko je tema bila pogođena svjedočila je puna dvorana, a neki od prisutnih su predavanje slušali na nogama.
– Tlo u razvijenim europskim zemljama odumire. Njihova je zemlja u toj mjeri iskorištena da gotovo i ne postoji mikrobiološka aktivnost. Pesticidi su toliko zatrovali zemlju da danas proizvođači hrane moraju paziti na koji način i kako pristupiti poljoprivredi. U najgoroj situaciji je Velika Britanija, a blizu im je i Italija. Kod nas, naprotiv, zbog izostanka teške industrije, tlo je još uvijek u neusporedivo boljem stanju nego u razvijenim europskim zemljama, no tek se manji broj poljoprivrednih proizvođača, kao što sam spomenuo, odlučuje za eko poljoprivredu. I iako je trend uzlazan jer smo 2002. godine imali samo 2 eko proizvođača, naspram 1.528 registriranih 2012. godine, i dalje je riječ o jako malom postotku koji je trenutačno nešto veći od 2,5 posto. Razloga je mnogo, od problema s administracijom, posebice u dijelu imovinsko-pravnih odnosa, preko samog načina ekološkog uzgajanja koje zahtjeva više truda od konvencionalne poljoprivrede, pa do plasmana, naglasio je Klarić.
No, eko poljoprivreda bi mogla postati jedini prihvatljivi način proizvodnje hrane, a prijelazno razdoblje bit će integrirana poljoprivreda.
– EU traži da svi krenu s integriranom poljoprivredom, da se potpuno zabrani konvencionalna poljoprivreda i iako datum za sada još nije točno određen, samo je pitanje vremena kada će ta direktiva stupiti na snagu. Integrirana poljoprivreda podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera u svrhu proizvodnje ekološki i ekonomski prihvatljivih proizvoda uz minimalnu uporabu agrokemikalija, a svrha integrirane proizvodnje je proizvodnja ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, u cilju zaštite zdravlja ljudi, životinja, prirode i okoliša te zaštite interesa potrošača. Njemačka je svu svoju poljoprivredu organizirala na taj način, izbacivši u potpunosti konvencionalni način poljoprivredne proizvodnje kakav poznajemo do sada. Koliko su u tom smjeru daleko otišli svjedoči i činjenica da se danas integrirana poljoprivreda u Njemačkoj zove konvencionalna poljoprivreda. Eko poljoprivreda im pokriva, pak, oko 8 posto tržišta, negdje između 7 i 8 milijuna ljudi hrani se isključivo eko proizvodima. Velika potražnja rezultirala je i padom cijena, pa iako su eko proizvodi i dalje skuplji od proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede, razlike nisu više tako velike, objasnio je Klarić.
U kontekstu toga, on vidi veliku šansu za Hrvatsku eko poljoprivredu pa sve nadležne institucije nastoje u cilju povećavanja broja eko proizvođača educirati, kako poljoprivrednike, tako i potrošače.
– Ljudi su sve više svjesni potrebe konzumiranja eko namirnica, lišenih otrova i GMO sastojaka. Posebice GMO sastojaka koji su još uvijek neistraženo područje s obzirom da se radi o genetskoj promjeni strukture biljke, u koje se usađuju čak i životinjski geni pa je posljedice njihovog utjecaja na naš organizam teško predvidjeti, naglasio je Klarić.
(Izvor: Zadarski list, 29.01.2015., piše: Krešimir Bukvić)
Članku pristupite OVDJE
Pročitaj cijeli članak Buducnost u kojoj zelimo sudjelovati
