Projekt udruge Eko-Zadar “Reciklirajmo” zajedno dobio je svoje multimedijalno proširenje, i to u obliku osmominutnog filma na temu recikliranja stakla. Film je napravljen u suradnji s Muzejem antičkog stakla i umjetnicom Antonijom Gospić i u njemu je dan prikaz povijesti nastanka stakla, njegove reciklaže i novih namjena, pojasnila je suradnica projekta Linda Šušteršić.
Edukativne radionice
Projekt “Reciklirajno zajedno” provodi se u osnovnim školama na području grada Zadra već duži niz godina i to u suradnji sa zadarskom gradskom tvrtkom Čistoća d.o.o.
– Putem radionica, kao glavnog vida edukacije, djeca se educiraju o štetnosti korištenja plastike u prirodi, ponajviše po pitanju korištenja plastičnih vrećica. Jedna od aktivnosti je tako i oslikavanje platnenih vrećica u cilju smanjenja korištenja plastičnih vrećica u svakodnevnom životu, a tu su i radionice za starije osobe smještene u domovima umirovljenika, kao radionice u Gradskoj knjižnici Zadar i njezinim područnim odjelima, pojašnjava Šušteršić. Prošle godine projekt je dobio proširenje u vidu suradnje s Muzejem antičkog stakla.
– U dogovoru s ravnateljem Ivom Fadićem i umjetnicom Antonijom Gospić izrađen je kratki film gdje se na jedan interesantan način željelo našim najmlađim sugrađanima približiti povijest izrade stakla od antike do danas. Film prikazuje proces nastanka stakla, način na koji se ono može reciklirati, negovu uporabnu funkciju ali i umjetničku notu. Zapravo, cilj priče je da se pokaže djeci kako je staklo nastalo, kako se koristilo, pa sve do načina kako se ono selektivno odvaja i reciklira danas, pojasnila Šušteršić.
Staklo nastalo slučajno
Stako, kao jedno od najstarijih i najimpresivnijih ljudskih otkrića, nastalo je slučajno i jedna je od prvih umjetnih tvorevina. Otkriveno je sredinom 3. tisućljeća prije nove ere, vjerojatno na području Mezopotamije ili Egipta, povezno s emajliranjem i bojanjem keramike. Izrada staklenih predmeta započinje pak sredinom 2. tisućljeća prije nove ere, a način dobivanja staklene smjese od tog se razdoblja do danas, nije bitno izmijenio, dio je informacija koje je u filmu pročitala Nives Rogoznica.
Među zanimljivim podacima iznesenima u filmu je i to da je nekada davno stakleno posuđe u domu rimske patricijske obitelji predstavljalo luksuz, statusni simbol i bogatstvo. Danas, krhotine razbijene čaše, boce ili drugog staklenog predmeta, bez mnogo razmišljanja završavaju u kućnom otpadu iako bi od svega otpada, upravo staklo trebalo na prvom mjestu odvojeno sakupljati. Staklo je 100 posto reciklirajuće što znači da od jednog kilograma otpadnog stakla, procesom taljenja, dobijemo jedan kilogram novog uporabljivog stakla.
Autor filma je Marin Gospić, a u njemu su sudjelovali staklopuhači Antonija Gospić i Marko Štefanac, stručni suradnik dr.sc. Ivo Fadić. Voditeljica projekta je Atana Grbić – Martinović.
Izvor: Zadarski list, piše: Irena Jurjević, foto: Marin Gospić
Pristupite članku OVDJE
