Koliko često razmišljamo o darivanju i u kojim prilikama? Većina ljudi o kupovini dara razmišljat će barem nekoliko puta godišnje; u prigodi rođendana bliske osobe, godišnjice uspostave emocionalne veze, možda odlaska na nečiju proslavu sklapanja životne zajednice ili drugi važan trenutak poput završetka srednje škole ili stjecanja diplome. Tu su i darovi o kojima gotovo da i ne razmišljamo; sitnica koju donosimo dragoj osobi s putovanja, prehrambeni artikl ili neko piće kad idemo u goste na večeru. Uz to, ne darujemo samo žive osobe. Možda o toj praksi nismo navikli razmišljati kao o darivanju, no darovi su rašireni u religioznom kontekstu u rasponu od zavjetnog dara do novčanog priloga, a prisutni su i u štovanju predaka. Grobni darovi vrijedan su izvor naše povijesne spoznaje, a preminule pretke i unutar naše tzv. zapadne civilizacije darujemo i danas – u pravilu cvijećem prilikom posjete posljednjem počivalištu.
Od kolijevke – preko groba
Darivanje nas prati od rođenja – jer prve smo darove primili prilikom posjete bliskih osoba našim roditeljima, pa sve do smrti, a i nakon nje – dok god u bliskim osobama živi sjećanje na nas. Ne treba pri tom zaboraviti niti na poslovne poklone, ali i sjetiti se da nisu svi darovi legalni. Upravo na ilegalnoj praksi darivanja počiva korupcija. Darovima osim toga izražavamo zahvalnost, ali i ispriku.
Koliko, međutim, razmišljamo o samom poklonu? Ponekad odluku možda donesemo brzo, gotovo instinktivno, drugi put nam je poznato što bi osoba željela ili trebala, a nekih sljedećih puta trebamo savjet oko odabira ili jednostavno idemo u „lov“ na poklon. Naša praksa darivanja toliko je unosan posao da nam tržište nudi čak i specijalizirane trgovine – tzv. darovne dućane.
Ali zašto, zapravo, poklanjamo? Vjerojatno bi svatko od nas na ovo pitanje mogao dati nekakav odgovor i pri tom možda pomisliti kao je pitanje izlišno jer jednostavno – „to se radi“. No, da odgovor nije nimalo jednostavan dokazuju tisuće i tisuće stranica stručnog i znanstvenog štiva, ponajprije u područjima sociologije, antropologije i psihologije, ali isto tako i primjerice ekonomije.
Zašto (uopće) poklanjamo?
Poklanjanje je univerzalno ponašanje ljudi koje još uvijek čeka na zadovoljavajuće objašnjenje od strane društvenih znanosti, tvrdi John F. Sherry, Jr. u članku „Gift Giving in Anthropological Perspective“. Rusell Belk je u članku „Gift Giving Behavior“ iz 1979. identificirao četiri funkcije darivanja; komunikaciju, društvenu razmjenu, ekonomsku razmjenu i socijalizaciju. Marcel Mauss je prije čitavog stoljeća izrazio ideju kako se na dar može gledati kao na prototip ugovora. Autori u području psihologije darivanje će nerijetko promatrati kao izraz identitetske ekspresije ili samoprezentacije, a može se naići i na podatak da u darivatelja čin poklanjanja dovodi do izlučivanja dopamina, neurotransmitera zaslužnog za dobro raspoloženje.
Kako god bilo, na našem kulturološkom kalendaru vrlo brzo slijedi ono što marketingaši nazivaju „vrijeme darivanja“. Iz okolišno odgovorne perspektive, stoga je pravo vrijeme za osvještavanje ne samo naših osobnih razloga za darivanje, već i za predlaganje motivacije koja je ekološki odgovorna. Zašto naš razlog za darivanje ne bi bio mali čin ekološkog aktivizma, usmjeren posebno prema onim našim bliskima koji su možda manje svjesni utjecanja konzumerizma na razularenu potrošnju resursa i zagađenje u vidu stvaranja nepotrebnih gomila otpada?
Cirkularna ekonomija darivanja
Posljednjih godina ne nedostaje razgovora o tome kako je sadašnju linearnu ekonomiju, karakteriziranu kupnjom novog koje vrlo brzo bude odbačeno kao staro, nepotrebno ili nezanimljivo, nužno zamijeniti cirkularnom ekonomijom u kojoj resurse uložene u stvaranje proizvoda maksimalno čuvamo omogućujući da se kroz recikliranje vrate u proizvodni proces. Jedan od najvažnijih zahtjeva cirkularne ekonomije je generalno smanjenje proizvodnje otpada što se u životu pojedinca najlakše može ostvariti kao izbjegavanje kupnje nepotrebnog i ponovno korištenje (eng. reuse). Zašto, stoga, umjesto novog „ispod čekića“ ne bismo poklonili nešto iz „druge ruke“ ne nasjedajući marketinškom pritisku kako kupnjom novog pridajemo veću vrijednost primatelju dara? Ne vrednujemo li primatelja više ako ga, umjesto toga, procijenimo kao senzibilnu osobu koja je u mogućnosti, uz mali poticaj našeg dara, sagledati svoju odgovornost za izgradnju ekološki svjesnog društva koje počiva na solidarnosti, a ne na konzumerizmu? Na koji bismo način, uostalom, mi sami željeli biti viđeni? Kao osoba koja nečiju privrženost čita iz cijene dara ili kao osoba s društvenim i ekološkim senzibilitetom?
Prilike za pribavljanje „reuse“ dara ograničene su samo našom kreativnošću i vremenom koje za pripremu ili traženje dara imamo na raspolaganju. Jedno od mrežnih mjesta koje može skratiti naš put do odgovornog poklona je poklanjamvam.com. Njihova inicijativa izgradnje online oglasnika za poklanjanje stvari vrijedna je preporuke, ne samo s aspekta društvene odgovornosti oslikane u njihovom motu „sharing is caring“, već i s ekološkog aspekta, jer – dijeljenje umjesto bacanja na otpad i kupovanja novog izraz je i stvarne brige za prirodu i okoliš. Stoga je i ova preporuka dijeljena od srca uz iskrene želje da darova koji cirkuliraju bude sve više!
Nives Rogoznica
Ilustracija: Canva.com
