U vrlo vedroj i veseloj atmosferi uz poštivanje epidemioloških preporuka 5. rujna družili smo se s mještanima Malog Iža.
Druženje je održano u organizaciji udruge „Eko – Zadar“ i u sklopu projekta „Otočne ćakule – priče iških baka i djedova“ kojeg financira Grad Zadar, Upravni odjel za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka s 10.000,00 kuna i uz angažman MO Mali Iž koji nam je i ustupio prostor MO Porovac.
Ideja ovog projekta bila je kroz druženje sa starijim mještanima čuti autentične priče o njihovom načinu života, o zaboravljenim običajima, riječima, o receptima „spize“ koja se spremala baš na Ižu…, a sve to kako bi se sačuvale neke izblijedile otočne sličice, ali i pružila jedinstvena turistička ponuda. Jedan od uvjeta održive turističke ponude jest i ponuda autentičnog kulturnog nasljeđa i nematerijalne kulturne baštine.
Što je nematerijalna kulturna baština?
Nematerijalno kulturno dobro odnosno baština mogu biti razni oblici narodnog stvaralaštva koji se prenose predajom s „koljena na koljeno“. To su:
– jezik, dijalekti, govori te usmena književnost svih vrsta,
– folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote,
– tradicijska umijeća, rukotvorine i obrti.
Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednica stalno iznova stvara kao reakciju na svoje okruženje, svoju povijest i svoje uzajamno djelovanje s prirodom. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost.
Družeći se na Ižu uz okuse domaće „spize“ čuli smo mnoštvo pričica i anegdota. Među njima i da se nije smjelo zadržavati na ulici poslije Zdravomarije, da su mladići znali „krasti“ kaiće kako bi posjećivali divojke na susjednoj Ravi, da je paštura kameni vez za brod, da se kadenom vezuje kaić za pašturu…
Što smo još otkrili u otočnim ćakulama možete pročitati u blogu na digitalnoj platformi Ecobnb.
Ovaj je dokument izrađen uz financijsku podršku Grada Zadra. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti udruge „Eko-Zadar“ i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Grada Zadra.
